ŽIVOTNA PRIČA: Irma iz Gračanice dočekala povratak u Njemačku!
Irma K. (26), čiji su roditelji iz Gračanice, nakon 20 godina je dočekala svoj povratak u obećanu zemlju – Njemačku.
Irmini roditelji u vihoru ratnih stradanja 1992. godine, pronašli su spas za svoju porodicu u okolini Minhena. Irma se rodila u proljeće 1993. godine i za njene roditelje to je bio novi početak. Plavokosa djevojčica rasla je u „zdravom okruženju“ i sa nepunih šest godina, u Kindergartenu, stekla je i prve prijatelje.
Prve traume Irma je doživjela kada su joj roditelji pokušali objasniti da se moraju vratiti u Bosnu. Irma je tada imala nepunih sedam godina. Po dolasku u Bosnu, Irma se upisala u školu. Nije najtečnije izgovarala bosanske riječi, a često su joj prijatelji „dobacivali“ da je dijete dezertera, da joj je otac bio u „Drugoj minhenskoj“…
Irmini roditelji nisu mogli odmah naći posao, jer su prednost dobivali demobilisani borci. Snalazili su se kao i sav svijet. Ušteđevina se vremenom smanjivala, a i posao koji bi pronašao njen otac, bio bi slabo plaćen. Po završetku osnovne, Irma je upisala srednju medicinsku školu, a dvije hiljade za upis, koliko je koštala štela, za njenog oca je bila više nego izdašna cifra.
Irma je bila odličan srednjoškolalac. Prijemni ispit za upis na medicinski fakultet je sa lakoćom odradila. Da bi bio siguran u upis, njen otac je novcima počastio prijatelja, koji navodno poznaje profesore na fakultetu. Irma je medicinski fakultet završila za sedam godina, ali sa visokim prosjekom.
Po završetku studija Irma je promijenila nekoliko radnih mjesta, u slastičarnici, pekari, kineskoj radnji… Sakupljala je novce kako bi stažirala. Za razliku od njenih prijatelja, koji su se još kao studenti učlanili u stranku, Irma je dugo čekala da stekne uslove za polaganje stručnog ispita. Stažirala je svaki dan u prvoj, a radni dan bi završavala redovnim poslom u drugoj smjeni.
U vrijeme izbora, Irma nije imala vremena da maše stranačkim zastavama, da na gradskom trgu dijeli letke…Kao dijete „dezertera“ nisu je zvali da bude u biračkom odboru ili da obavlja dužnost stranačkog posmatrača. Njene kolege-stranački aktivisti, sa lošijim prosjekom su brže pronašli posao, u kliničkom centru ili domu zdravlja.
Irma je ostala skoro bez ušteđevine…. A onda, sasvim slučajno se putem interneta prijavila za posao u kliničkom centru u Minhenu. Za samo pet dana, bez ikakve urgencije, dobila je pozitivan odgovor. Brzo je prikupila neophodnu dokumentaciju i popunila online formulare.
Tako je nakon 20 godina životne borbe, Irma dočekala svoj povratak u obećanu zemlju za koju je uvjerena da njena djeca neće biti šikanirana.
M.Z.
