ISPOVIJEST: „Moj prvi put“

Na naš portal stiglo je pismo čitateljke iz Srebrenika pod nazivom „Moj prvi put!“ kojeg, bez cenzure, prenosimo u cijelosti.

„Moj prvi put!”

Dugo sam se nećkala. Malo da mi je, malo me strah. Hoću? Neću? Kako će biti? Ma moram jednom. Čula sam da je prvi put najteže. Pitam frendicu kada je ona prvi puta, je l’ mi rano? Kaže mi sa 15! Hej, s 15! A meni je već 22 godine!

I došao je taj tren. Preskačem vam neke dijelove, manje bitne. Uhvatim ga! Stisnem! Mekano! Je l’ treba biti mekano? Sjetim se da je frendica rekla da treba biti čvrst. Stiskam. Razvlačim. Natežem… Sva sam se zajapurila. I dalje ne kontam zašto je mekano?  Je l’ tako treba?… Pomislih – ma odmori pola sata. Ruka me je zaboljela. Pogledam ga opet. Zašto se kojeg vraga ne diže? Imam samo želju da se digne! Da li puno želim? Zovem frendicu… – Šta da radim da se digne?

Pita ona: Jesi li stiskala?

– Jesam!

Jesi li miješala?

– Da, odgovorih

Jesi l’  stavila germu?

-Nisam….

I tako mi je tijesto za hljeb propalo.“

A kako je prošao vaš prvi put u kuhanju hljeba? – pita naša čitateljka iz Srebrenika, kojom se zahvaljujemo!

Ukoliko i Vi imate slična iskustva ili vijest primjeren našem portalu pišite i šaljite na e-mail: tuzlak.satira@tuzlaspiegel.ba.

H.F.